Dobra frizura, kvalitetna garderoba, redovni treninzi i rutina nege kože postali su sasvim uobičajeni delovi savremenog muškog života. Međutim, društvene mreže sve češće nude mnogo ambiciozniji pristup fizičkom izgledu, u kojem se gotovo svaka karakteristika lica i tela analizira, ocenjuje i upoređuje sa zamišljenim idealom. Oblik vilice, položaj očiju, simetrija lica i proporcije tela postaju kriterijumi prema kojima se određuje nečija privlačnost. Ovakav pristup poznat je kao looksmaxxing, internet fenomen koji je iz specifičnih onlajn zajednica stigao do šire publike, uključujući mlade muškarce koji svakodnevno koriste TikTok, Instagram i YouTube.

Foto: Lummi / studiomiklus
Na prvi pogled, looksmaxxing može delovati kao još jedan naziv za rad na sopstvenom izgledu. Ipak, iza saveta o frizurama, nezi kože i fizičkoj kondiciji krije se čitava kultura koja privlačnost predstavlja kao skup precizno merljivih karakteristika. U njenim ekstremnijim oblicima fizički izgled postaje merilo lične vrednosti, dok se gotovo svaka nesavršenost doživljava kao problem koji zahteva rešenje.
Šta je looksmaxxing i zašto privlači mlade muškarce?
Termin looksmaxxing označava pokušaje maksimalnog unapređenja fizičkog izgleda, a unutar ove kulture razlikuju se dva osnovna pristupa. Prvi, poznat kao softmaxxing, obuhvata promene koje ne zahtevaju invazivne zahvate, poput kvalitetnije nege kože, redovnog šišanja, vežbanja, pravilnije ishrane i pažljivijeg izbora garderobe. Drugi pristup, hardmaxxing, odnosi se na radikalnije metode menjanja izgleda, uključujući estetske intervencije, upotrebu različitih supstanci i postupke čija efikasnost nije naučno potvrđena. Upravo taj deo kulture izaziva najveću zabrinutost, naročito kada se mladim muškarcima predstavljaju rizične metode kao jednostavan put do privlačnijeg izgleda.
Looksmaxxing zajednice razvile su i sopstveni način procenjivanja fizičke privlačnosti. Često se analizira sklad crta lica, odnosno odnos između očiju, nosa, jagodica i vilice. Pojedini kreatori sadržaja koriste numeričke ocene, upoređuju fotografije različitih muškaraca i pokušavaju da utvrde koje fizičke karakteristike nekoga čine poželjnijim. U takvom okruženju pojavljuje se i izraz mogging, kojim se opisuje situacija u kojoj jedna osoba svojim izgledom navodno nadmašuje drugu. Iako ovakva poređenja mogu delovati kao bezazlena internet zabava, njihovo stalno ponavljanje podstiče ideju da se privlačnost svodi na takmičenje.
Posebno je problematično predstavljanje estetskih preferencija kao univerzalnih činjenica. Privlačnost zavisi od mnogo različitih faktora, uključujući individualni ukus, kulturu, ponašanje i način komunikacije. Ne postoji naučno potvrđena matematička formula kojom se može precizno izračunati koliko je neko privlačan. Za mlade muškarce koji pokušavaju da izgrade samopouzdanje ovakvi sadržaji mogu biti privlačni jer nude konkretne odgovore. Umesto neodređenih saveta o prihvatanju sopstvenog izgleda, dobijaju listu karakteristika koje bi trebalo da promene, uz obećanje da će time postati poželjniji i uspešniji u društvenim odnosima.
Od bezazlenih saveta do rizičnih metoda
Jedan od najpoznatijih primera looksmaxxing kulture jeste mewing, tehnika zasnovana na određenom položaju jezika, za koju se na društvenim mrežama tvrdi da može poboljšati izgled vilice. Iako je stekla veliku popularnost, ne postoje kvalitetni naučni dokazi da takve vežbe mogu značajno promeniti koštanu strukturu lica odraslih osoba.
Mnogo ozbiljniji problem predstavljaju ekstremni pokušaji promene fizičkih karakteristika. U pojedinim internet zajednicama promoviše se namerno povređivanje lica u uverenju da će kosti nakon zarastanja dobiti poželjniji oblik. Takvi postupci mogu izazvati prelome, oštećenja nerava i trajne deformitete, bez dokazane estetske koristi. Rizici postoje i kada je reč o preparatima koji se reklamiraju kao sredstva za brže postizanje željenog izgleda. Eksperimentalne supstance i hormonski preparati ponekad se promovišu bez pouzdanih informacija o sastavu, bezbednosti i mogućim neželjenim efektima.
Ovaj fenomen ima i komercijalnu stranu. Kreatori sadržaja koji analiziraju tuđa lica neretko istovremeno promovišu proizvode, plaćene programe ili tretmane koji navodno mogu da isprave uočene nedostatke. Što je osoba nezadovoljnija svojim izgledom, lakše može poverovati da joj je potreban još jedan preparat ili intervencija. Dodatnu komplikaciju predstavlja način na koji algoritmi društvenih mreža povezuju različite sadržaje. Korisnik koji traži savete za negu kože ili odgovarajuću frizuru može naići i na video-snimke koji promovišu mnogo radikalnije metode. Zbog toga je važno razlikovati stručne preporuke od tvrdnji čija je osnovna svrha privlačenje pažnje i prodaja.
Nega bez pritiska da izgledamo savršeno
Interesovanje za fizički izgled ne bi trebalo automatski povezivati sa nesigurnošću. Muškarac koji vodi računa o koži, redovno trenira ili ulaže u kvalitetnu garderobu može to činiti iz zadovoljstva, zbog zdravlja ili zato što želi da razvije sopstveni stil. Granica počinje da se pomera kada fizički izgled postane stalni izvor nezadovoljstva. Osoba može provoditi sve više vremena proveravajući svoj odraz, upoređujući fotografije ili tražeći potvrdu od drugih. Čak i nakon željene promene, pažnja se brzo premešta na novu karakteristiku koju bi trebalo popraviti.
Društvene mreže dodatno otežavaju realnu procenu jer se svakodnevno porede fotografije nastale pod različitim osvetljenjem, iz pažljivo odabranih uglova i uz digitalnu obradu. Kada se takve slike prihvate kao standard, sasvim uobičajene fizičke karakteristike mogu početi da deluju kao ozbiljni nedostaci. Zabrinutost je opravdana kada odnos prema izgledu počne da utiče na posao, društvene odnose ili svakodnevne aktivnosti. Izbegavanje fotografisanja, upoznavanja novih ljudi ili izlazaka zbog nezadovoljstva sopstvenim licem mogu biti znaci da problem prevazilazi uobičajenu želju za boljim izgledom. U takvim okolnostima razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan.
Savremena muška nega pruža mnogo mogućnosti za izražavanje individualnog stila, ali fizička privlačnost ne može se svesti na oblik vilice ili simetriju lica. Način komunikacije, samopouzdanje, humor i ponašanje imaju važno mesto u tome kako nas drugi doživljavaju. Razlika između brige o sebi i opsesije izgledom nalazi se u odnosu prema promeni. Jedno je želeti bolju frizuru, zdraviju kožu ili bolju fizičku kondiciju, a drugo verovati da bez savršenih proporcija nismo dovoljno privlačni ili vredni pažnje. Kada anonimna internet zajednica postane glavni sudija našeg izgleda, svaki dostignuti standard lako može biti zamenjen sledećim.
Autorka: Anastasija Pavić
Foto: Lummi / studiomiklus