Dejting u eri društvenih mreža promenio je način na koji upoznajemo ljude, ali i ono što doživljavamo kao rizik.

Nekada je prvi korak podrazumevao razgovor uživo, pogled preko stola ili spontano upoznavanje u izlasku. Danas postoji čitav niz načina da nekome privučemo pažnju bez ijedne izgovorene reči. Lajk, reakcija na story ili poruka u inboxu postali su uvod u poznanstva, ali nisu nužno olakšali ono što dolazi posle.

Prići devojci uživo za neke muškarce i dalje je neprijatna situacija. Nije uvek problem u tome što ne znaju šta da kažu, već u razmišljanju o tome kako će druga strana reagovati. Hoće li razgovor biti prirodan? Hoće li ispasti napadni? Da li će društvo primetiti ako budu odbijeni? Nekoliko sekundi neizvesnosti lako preraste u scenario koji se odigrao samo u njihovoj glavi.

Odbijanje je, međutim, deo upoznavanja, a ne presuda o nečijoj vrednosti. Nekome se jednostavno ne dopadamo na taj način, neko nije raspoložen za razgovor, a nekada se hemija ne dogodi. Nijedan od tih ishoda ne mora da znači da smo napravili grešku ili da sa nama nešto nije u redu.

Društvene mreže dodatno komplikuju stvar jer stvaraju utisak da prvo treba pronaći savršenu poruku, pravi trenutak i dovoljno zanimljiv način da se započne komunikacija. Kada je prvi kontakt moguće pažljivo osmisliti i izmeniti nekoliko puta pre slanja, spontani razgovor može da deluje kao mnogo veći rizik.

Možda zato pravo pitanje nije kako prići devojci bez neprijatnosti, već kako prihvatiti da neprijatnost ponekad dolazi uz pokušaj. Samopouzdanje ne znači da unapred znamo da ćemo se nekome dopasti. Znači da možemo da pokažemo interesovanje, poštujemo tuđi odgovor i nastavimo dalje bez potrebe da od jednog trenutka pravimo veliku priču.

Na kraju, šta je zaista teže, započeti razgovor ili prihvatiti da njegov ishod ne možemo da kontrolišemo?

Autor: Wannabeman redakcija

Foto: Lummi/Steph Meade

Comments